rehabilitaciji i treningu muskulature koristimo različite tipove pokreta kako bi postigli specifične ciljeve. Tip pokreta koji odabiremo direktno ovisi o vrsti kontrakcije koju želimo postići u okviru zadanog nam cilja. Kontrakcije mogu biti koncentrične, ekscentrične i izometrijske (više o tome možete pročitati u članku “Koncentrična, ekscentrična i izometrijska kontrakcija - mišići natkoljenice”)
Tri tipa pokreta kojima se ovdje bavimo su: izokinetički, izotonički i, opet, izometrijski, a ovise o načinu na koji apliciramo otpor pri vježbanju. U nastavku dajemo osnovno pojašnjenje za svaki od njih.
1. Izokinetički pokret
Izokinetički pokret (iso - isti, kinetika-kretanje) podrazumijeva kretanje pri konstantnoj brzini bez obzira na razinu sile koju primjenjujemo. Gibanje može biti linearno, u zatvorenom kinetičkom lancu, poput jednonožnog/sunožnog potiska, ili potiska s klupe (bench press), ili kružno, u otvorenom kinetičkom lancu, poput ekstenzije potkoljenice ili biceps pregiba.
Budući da je brzina kretanja konstantna te da pokret ne možemo ubrzati bez obzira koliku silu primjenili, ovaj nam tip vježbe omogućava ravnomjerno razvijanje funkcionalnog kapaciteta mišića kroz čitav opseg pokreta.
Linearni izokinetički pokret zatvorenog kinetičkog lanca se vrlo rijetko susreće zbog nedostatka sofisticirane tehnologije koja bi ga omogučila. Kružni pokreti otvorenog kinetičkog lanca su znatno prisutniji, no većina uređaja dostupnih na tržištu ima ozbiljna ograničenja u pogledu finoće kontrole pokreta, ergonomije, dizajna te generalne funkcionalnosti i primjenjivosti.
2. Izotonički pokret
Izotonički pokret (iso-isti, tonus-napetost) je je definiran konstantnom silom koja se opire našem gibanju, odnosno silom kojoj se mi opiremo kod ekscentričnog tipa vježbe. Za razliku od izokinetičkog pokreta, gdje je brzina konstantna, a sila koju sami stvaramo varira ovisno o naporu koji ulažemo, pri izotoničkom pokretu je brzina ta koja se mijenja ovisno o našem naporu, dok je sila koja nam se opire (ili kojoj se mi opiremo) uglavnom konstantna i zadana primarno vanjskim faktorima (npr. silom gravitacije ). Važno je napomenuti da kod ovog tipa pokreta akceleracija igra značajnu ulogu te brzina i dinamika izvođenja pokreta utječu na silu koju u danom trenutku savladavamo, kao i na metabolički efekt vježbe. Ukoliko izvodimo izolirani pokret slobodnim utegom, poput biceps pregiba bučicom, sila/napetost mišića može znatno varirati ovisno o položaju utega u odnosu na zglob kroz razne faze opsega pokreta (tj. ovisno o kutu aktivnog zgloba), pa time vježba tehnički više nije potpuno izotonična, bez obzira što je masa samog utega nepromijenjiva.
3. Izometrijski (ne)pokret
Izometrijska vježba (iso-isti, metrus-duljina) je princip treninga u kojem nema kretanja - mišići su kontrahirani bez da im se mijenja duljina, a u zglobovima ne dolazi do promjene kuta. Kod ovog tipa vježbe su moguća dva modaliteta, koji podosta nalikuju na gore navedene tipove pokreta:
1. Sila/napetost je varijabilna - ovaj je modalitet donekle sličan izokinetičkom tipu pokreta, jer bez obzira na količinu sile koju primjenimo, tijelo ostaje nepomično. Primjer: potisak dlanovima u pod, ruku ispruženih uz tijelo, dok ležimo na leđima (osim u malo vjerojatnom slučaju da smo toliko jaki da možemo odići vlastito tijelo od poda na ovaj način).
2. Sila/napetost je konstantna - ovaj je pak modalitet sličan izotoničkom pokretu u tome što nema promjene u opterećenju koje tokom vježbe svladavamo. Primjer: položaj skijaške žabe (zadržani polučučanj); mišići su napeti taman toliko da održavaju naše tijelo u zadanom položaju, opiranjem sili gravitacije, koja je konstantna; ukoliko bismo primjenili veću ili manju silu, tj. dodatno napeli ili opustili mišiće, položaj bi se počeo mijenjati - počeo bi se događati pokret i vježba više ne bi bila izometrijska.
U treningu i rehabilitaciji važno je razumjeti različite tipove pokreta, jer svaki od njih nudi specifične prednosti ovisno o ciljevima i potrebama vježbača. Izokinetički pokreti osiguravaju ravnomjeran razvoj snage kroz cijeli opseg pokreta, izotonički pokreti omogućuju konstantnu silu s promjenjivom brzinom, dok se izometrijski pokreti fokusiraju na održavanje napetosti bez kretanja. Svaki od ovih tipova pokreta ima svoje mjesto u učinkovitoj rehabilitaciji i treningu, ovisno o tome što želimo postići – poboljšanje snage, fleksibilnosti, stabilnosti ili funkcionalne izvedbe.
