vijek sam slušao svoje tijelo – sve dok više nisam. Tumor iz djetinjstva ostavio mi je malu rupu na donjem dijelu trbuha. Desetljećima kasnije, ta prošlost me sustigla u obliku kile koja se pojavila tijekom vježbe veslanja u pretklonu, označivši time početak šestogodišnjeg razgovora s poricanjem.
Za nekoga čiji život govori kroz kretanje, zanemarivanje ove ozljede nije bilo samo nepromišljeno. Bila je to izdaja. Svako i najmanje upozorenje mog tijela dočekivao sam sve glasnijim opravdanjima. Obveze, projekti, studenti i sve veći strah od onoga što bi mi mirovanje moglo otkriti.
TEŽINA IZBORA
Opravdanja su nadirala poput valova. Video na YouTubeu koji čeka da ga objavim. Program koji treba stvoriti. Studenti koji traže savjet. Radionice koje treba održati.
No ispod tih površinskih valića ležale su dublje vode. Bojao sam se praznine koju bi mirovanje donijelo.
Nisam vidio da će ta praznina postati moj učitelj.
PITANJA KOJA MIROVANJE ZAHTIJEVA
Tišina oporavka nije samo tjelesna. Ona je i psihološka. Tjera na razmišljanje, zahtijevajući odgovore na pitanja koja često izbjegavamo.
- Je li moj trening režim postao moj kavez umjesto mojih krila?
- Kada je moja tjelesna sposobnost postala mjerilo vlastite vrijednosti?
- Tko ostaje u pozadini kad se skinu oklopi snage?
Nekad sam mislio da je snaga u tome da istrpim bol. Ali počeo sam shvaćati da prava otpornost leži u traženju pomoći, prihvaćanju krhkosti i suočavanju s nelagodom umjesto njenog izbjegavanja.
SNAGA PREOBLIKUJE SVOJE ZNAČENJE
Očinstvo mi je promijenilo poimanje snage. Moja kćer ne mari koliko ruskih zgibova mogu izvesti ili kolika je moja izdržljivost. Ono što ona traži je moja prisutnost. Moja pažnja. Moja potpuna posvećenost.
Otkrio sam:
- Prava prisutnost teži puno više od same izvedbe.
- Mirovanje nije stagnacija. Ono je otkrivenje.
- Ozdravljenje zahtijeva povjerenje. Ne samo u proces, nego i u nas same.
PRVIH PET ZGIBOVA
Potom je došao šesti tjedan rehabilitacije. Trenutak oklijevanja. Dubok udah.
Prvi put sam napravio pet zgibova bez osjećaja da će mi se tijelo raspoloviti.
Ti zgibovi nisu bili samo tjelesni. Bili su prekretnica u predaji. Dokaz da ozdravljenje nije samo čekanje. Ono je povjerenje. Povjerenje u odmor. Povjerenje u strpljenje. Povjerenje da će se pokret vratiti kad tijelo bude spremno.
Svaki pokret bio je tihi podsjetnik: Još sam tu.
PREDAJA RASTU
Snaga nije samo otpornost. Ona je i predaja.
Rast nije samo u kretanju. On je i u mirovanju.
Ozdravljenje nije pasivno. Ono je aktivno preusmjeravanje prema svjesnosti samog sebe.
Svaki trenutak nelagode postao je zrcalo, odražavajući izbore koje sam donosio i zdravlje koje sam uzimao zdravo za gotovo. Emotivna oluja nije bila nešto što treba pretrčati, nego nešto čemu imam čast svjedočiti.
Pojavili su se neočekivani učitelji:
- Prisutnost bez izvedbe.
- Mudrost u sporosti.
- Moć u odmoru.
- Mir u bivanju s pitanjima.
- Dah kao sidro.
- Pisanje kako bih zabilježio ovu promjenu.
SNAGA U OTPUŠTANJU
Kontrola mi se činila ključem slobode, ali shvatio sam da je povjerenje ono što ju otključava.
Ocean ne odolijeva svojim valovima. On se kreće s njima. Ponekad naš najveći rast ne dolazi iz kretanja, nego iz hrabrosti da budemo mirni.
Snaga se nalazi u predaji, u slušanju, u dopuštanju da nas mirovanje oblikuje jednako koliko i kretanje.
A kad dođe pravo vrijeme, pokret i kretanje se vraćaju.
Ne prisiljeno, nego zasluženo.
Ako ste pročitali dovde, znajte da to ne uzimam zdravo za gotovo. Vjerojatno znači da tražite nešto dublje – izvan samog kretanja, izvan same snage. I to mi puno znači.
Cijenim vas.
Praksa se nastavlja.
Yassir Khrichef | @Yassir_Saturno
Suosnivač i suizvršni direktor SaturnoMovementa
Originalni tekst i link na webstranicu SaturnoMovementa nalazi se pod dijelom Literatura
The Body’s Silent Conversations
I’ve always listened to my body until I didn’t. A childhood tumor left me with a small hole in my lower abdomen. Decades later, that past caught up with me as a hernia during bent-over rows became the beginning of a six-year dialogue with denial.
For someone whose life speaks through movement, ignoring this injury wasn’t just reckless. It was a betrayal. Each small warning from my body was met with louder justifications. Responsibilities, projects, students and the ever-growing fear of what stillness might reveal.
The Weight of Avoidance
The excuses came like waves. A YouTube video calling. A program waiting to be born. Students seeking guidance. Workshops to be taught.
But beneath these surface ripples lay deeper waters. I feared the void that stillness would bring.
What I couldn’t see was that this void would become my teacher.
The Questions That Stillness Demands
Recovery’s quiet isn’t just physical. It is psychological. It forces reflection, demanding answers to questions we often avoid.
- Has my practice become a cage rather than wings?
- When did physical capability become my currency of worth?
- Who remains when the armor of strength is stripped away?
I used to think strength was in grinding through pain. But I began to see that true resilience lies in asking for help, embracing fragility, and witnessing discomfort rather than avoiding it.
Strength Redefined
Fatherhood reshaped my understanding of strength. My daughter doesn’t care about my muscle-ups or my endurance. What she seeks is my presence. My attention. My undivided focus.
I discovered:
- True presence weighs more than performance.
- Stillness is not stagnation. It is revelation.
- Healing requires trust. Not just in the process, but in ourselves.
The First Five Pull-Ups
Then came week six of rehab. A moment of hesitation. A deep breath.
For the first time, I did a set of five pull-ups without feeling like my body was going to rip in half.
That single set wasn’t just physical. It was a milestone in surrender. Proof that healing isn’t just about waiting. It is about trust. Trust in rest. Trust in patience. Trust that movement will return when the body is ready.
Each rep was a quiet reminder. I am still here.
Surrendering to Growth
Strength is not just resilience. It is also surrender.
Growth is not only in movement. It is also in stillness.
Healing is not passive. It is an active reorientation toward self-awareness.
Each moment of discomfort became a mirror, reflecting choices made and health taken for granted. The emotional storm wasn’t something to outrun but to witness.
Unexpected teachers emerged:
- Presence without performance.
- Wisdom in slowness.
- Power in rest.
- Peace in wandering.
- Breath as an anchor.
- Writing to trace this transformation.
The Strength in Letting Go
Control felt like the key to freedom, but I have realized trust unlocks it instead.
The ocean doesn’t resist its waves. It moves with them. Sometimes, our deepest growth comes not from movement but from the courage to be still.
Strength is found in surrender, in listening, in allowing stillness to shape us as much as movement does.
And when the time is right, movement returns.
Not forced, but earned.
If you’ve read this far, know that I don’t take it for granted. It likely means you're searching for something deeper—beyond just movement, beyond just strength. And that means a lot.
I appreciate you.
The practice goes on.
- Yassir Khrichef | @Yassir_Saturno
Co-Founder/Co-CEO of SaturnoMovement1
https://saturnomovement.com/
