ekst u nastavku dio je diplomskog rada (Ozljeda prednjeg križnog ligamenta) koji je lijepo i vrlo detaljno napisao Karlo Perčinlić. Ovdje prenosimo dio o biomehanici prednjeg križnog ligamenta i uzrocima nastanka ozljeda. Link na cijeli diplomski rad možete pronaći na kraju ovog članka. Vrijedi pročitati cijeli diplomski jer je pun korisnih informacija. Video materijali nisu dio navedenog diplomskog rada, ali se vrlo lijepo uklapaju u tematiku.
Uvod - biomehanika koljena
Zglob koljena sudjeluje unošenju tjelesne mase, apsorbiranju udarca te igra glavnu ulogu u brojnim svakodnevnim kretnjama kao što su hodanje, trčanje, čučanje, uspinjanje ili silaženje niz stepenice. Obzirom na moguće kretnje u koljenom zglobu,opisujemo ga kao kombinacija kutnog i obrtnog zgloba koja se naziva trochoginglymus. Inkongruentnost zglobnih površina i specifična građa zglobnih ploha omogućuju kretnje u sagitalnoj (fleksija i ekstenzija), horizontalnoj (unutarnja i vanjska rotacija) i frontalnoj (adukcija i abdukcija) ravnini.(11,21) Opseg kretnji se razlikuje u pojedinim ravninama, a određen je orijentacijom glavnih ligamenata koljena. Najveći opseg je u sagitalnoj ravnini u kojoj je aktivna fleksija moguća do 140° (pasivna do 160°), a aktivna ekstenzija do 0° (hiperekstenzija do 5°). Unutarnja i vanjska rotacija moguće su jedino tijekom fleksije koljena, a najveći opseg rotacije ostvaruje se kod fleksije od 90° te iznosi između 45° i 60°. Vanjska rotacija ima veći opseg od unutarnje.(22,23)
Prilikom hodanja, trčanja i drugih aktivnosti u kojima sudjeluje koljeni zglob, glavni mehanizam pokreta je fleksija i ekstenzija u koji se uključuje automatska inicijalna i terminalna rotacija te voljna rotacija. U potpunoj ekstenziji, kolateralni ligamenti i ACL su zategnuti te onemogućavaju niti jednu drugu kretnju osim fleksije. Ovaj položaj se naziva zaključano koljeno. Prilikom početne fleksije dolazi i do automatske inicijalne rotacije koja uključuje unutarnju rotaciju tibije ili ako je fiksirana tibija vanjsku rotaciju femura. Fleksiju koljena obilježava kombinacija rotacije i klizanja između femura i tibije. Kondili femura kotrljaju se prema natrag, a kližu prema naprijed. Vraćanjem u ekstenziju odvija se suprotno, kotrljaju se prema naprijed, a kližu prema natrag. Odnos rotacije i klizanja nije konstantan kroz cijeli opseg kretnje. Fleksija do 20° izvodi se predominantno na račun rotacije, dok je klizanje blago izraženo. Daljnjom fleksijom sve se više rotaciji uključuje i klizanje, koje u završnim stupnjevima fleksije postaje dominantno. Rotacija koljena je policentrična kretnja pri čemu se centri rotacije mijenjaju tijekom različitih stupnjeva fleksije, a linija koja spaja sve centre rotacije ima oblik J-krivulje u sagitalnoj ravnini. Neposredno (10-15°) prije potpune ekstenzije, dolazi do pasivne vanjske rotaciju tibije ili unutarnje rotacije femura (u slučaju da je tibija fiksirana), zbog nejednake duljine medijalnog i lateralnog kondila femura.
Zglobna površina medijalnog kondila je dulja i stoga kada lateralni kondil femura završi sa svojom kretnjom (dosegne tibiju na terminalnom sulkusu), medijalnom kondilu je ostalo još zglobne površine (prstenasti dio kondila) za klizanje, zbog čega dolazi do unutarnje rotacije tibije. Tijekom inicijalne rotacije redoslijed je obrnut. Terminalna rotacija u ekstenziji koljena uz ograničenja koje pružaju križni i kolateralni ligamenti, napetost stražnjeg dijela zglobne čahure i m. quadriceps femoris, dovodi do zaključavanja koljenog zgloba (eng. screw home mechanism). Time se osigurava stabilnost koljena tijekom ekstenzije.(11,21,24) U koljenom zglobu važnu ulogu ima i patelofemoralni dio artikulacije. Patelofemoralni zglob povećava krak poluge m. quadricepsa, osigurava stabilnost tijekom opterećenja, prenosi silu m. quadricepsa femorisa na tibiju te pruža zaštitu trohleji i kondilima femura u flektiranom koljenu.(22)
Biomehanika ACL-a
Funkcija križnih ligamenata i oblik kondila su usko povezani. Istraživanja provedena na ljudskim embrijima dokazuju prisutnost križnih ligamenata već u 10. tjednu gestacije i to prije razvitka zglobnog prostora s mogućnosti kretanja. Ovako rana pojava križnih ligamenata govori u prilog o njihovoj ulozi u oblikovanju zglobnih površina na femuru i tibiji. Kako bi se ostvarila normalna mobilnost koljena (5°-0-140°), hvatišta križnih ligamenata na femur moraju ležati na liniji koja s uzdužnom osi femura čini kut od 40°. Ta linija odgovara krovu interkondilarne jame na kojem se i nalaze hvatišta križnih ligamenata. Prednji i stražnji križni ligament zajedno sa svojim hvatištima na femuru i tibiji dijelovi su „crossed four-bar linkage“sustava.(Slika 1) Ovaj sustav predstavlja središnju osovinu koja vodi kretnju u koljenu,osiguravajući sinhroniziranu rotaciju i klizanje kondila femura kako bi se mogao ostvariti puni opseg pokreta. Shematski prikaz „crossed four-bar linkage“ sustava u sagitalnoj ravnini,ukazuje da se križni ligamenti kreću duž kružnih lukova.(24)
Važan dio u kinematici „crossed four-bar linkage“ sustava su i kolateralni ligamenti čija se insercijska mjesta nalaze zamišljenoj Burmesterovoj krivulji. Važnost krivulje je u tome što u slučaju odstupanja insercija ligamenata od područja krivulje dovodi do značajne promjene u opterećenju kolateralnih ligamenata tijekom fleksije i ekstenzije. Križni ligamenti i kolateralni ligamenti zajedno stabiliziraju koljeno tijekom rotacije te pri varus ili valgus opterećenju.Također provjeravaju anteriorno i posteriorno pomicanje zglobnih površina. Unatoč njihovoj sinergističkoj ulozi, križni i kolateralni ligamenti djeluju antagonistički tijekom rotacije.Prilikom vanjske rotacije kolateralni ligamenti postaju zategnuti te se protive daljnjoj rotaciji i varus i valgus stresu, dok su križni ligamenti opušteni. Suprotno, tijekom unutarnje rotacije kolateralni ligamenti se pružaju vertikalno te se opuštaju, a križni ligamenti se međusobno uvijaju te postaju zategnuti što onemogućuje daljnju rotaciju te pružaju otpor varus i valgus stresu.(24) Vlakna ACL-a nisu izometrična, već se izmjenjuje zategnutost i opuštenost vlakna tijekom pokreta u zglobu. Stoga podjela ACL-a na funkcionalne snopove olakšava objašnjenje njegove funkcije. Funkcionalno se ACL dijeli na dva snopa vlakana, anteromedijalni(AM) snop i posterolateralni (PL) snop, iako se anatomski odnosno histološki ne mogu razlikovati. U ekstenziji PL snop je zategnut dok je AM snop umjereno opušten.Tijekom fleksije femoralno hvatište ACL-a zauzima horizontalni položaj. Time se vlakana AM snopa zatežu zbog udaljavanja njegovih hvatišta dok se vlakna PL snopa opuštaju zbog približavanja njegovih hvatišta. Prednji dio ACL-a tijekom ekstenzije se odupire prednjem rubu interkondilarne jame, čime se sprječava hiperekstenzija. Prilikom unutarnje rotacije tibije dolazi do porasta napetosti obaju snopova zbog njihovog spiralnog zavijanja oko samih sebe. ACL tijekom mehanizma zaključavanja koljena (eng. screw-home mechanism), zbog njegove kratkoće tijekom ekstenzije, pri kojoj dolazi do napetosti u ligamentu, vodi tibiju u rotaciju.(10,13)
Glavna uloga ACL-a je odupiranje prednjoj translaciji i unutarnjoj rotaciji tibije. U toj rezistenciji PL snop doprinosi tijekom zadnji 30° ekstenzije, a AM snop dominantno tijekom viših stupnjeva fleksije. Zanimljiva činjenica je da se napetost AM snopa nije povećavala s povećanjem stupnja fleksije već je ostala konstantna.(1) Na ACL najveće sile opterećenja djeluju u stupnjevima fleksije manjim od 30°. Najveća sila od 300N zabilježena je kodhiper ekstenzije koljena s prednjom silom od 100N i unutarnjom obrtnom silom od 10Nm. ACL je opterećen u fazi oslonca tijekom 5% do 25% ciklusa hoda nakon udarca petom (inicijalnog kontakta). Najveće opterećenje ACL-a zabilježeno je u međufazi (oslonac na stopalo). U tom dijelu ciklusa hoda kut koljena varira između 15° i 20°. U fazi njihanja ACL je najmanje opterećen.(16) Tijekom hodanja zabilježene su in situ sile od 156N, a spuštanjem niz stepenice od 445N.(1) Kod antero tibijalnog opterećenja, najveća in situ sila PL snopa bila je pri punoj ekstenziji, a smanjivala se s povećanjem fleksije. In situ sila AM snopa bila je niža nego u PL snopu pri punoj ekstenziji, ali se povećavala s povećanjem fleksije, dosežući maksimum na 60° fleksije. Pod kombiniranim rotacijskim opterećenjem, in situ sila PL snopa bila je veća na 15°, a niža na 30° fleksije. In situ sila AM snopa bila je slična na 15° i 30°fleksije koljena. Studija rađena na koljenima s trans sekcijom PL snopa dokazala je veću prednju translaciju tibije na 0° i 30° u usporedbi s netaknutim koljenom. Ovo ukazuje na važnost PL snopa u stabilizaciji koljena posebno kada je koljena blizu pune ekstenzije.(13)
Mehanizam nastanka ozljede prednjeg križnog ligamenta
Prema mehanizmu nastanka ozljede ACL-a dijelimo na kontaktne i beskontaktne. Kontaktne ozljede čine 30%, a beskontaktne 70% svih ozljeda ACL-a. Kontaktne ozljede nastaju zbog djelovanja vanjske sile, prilikom direktnog kontakta s drugim igračem ili objektom, na koljeni zglob uz fiksiranu tibiju. Beskontaktne ozljede nastaju prilikom nagle promjene pravca kretanja, naglog zaustavljanja, doskoka i usporavanja tijekom trčanja.(4,5,25,26) Glavna sila koja opterećuje ACL je prednja translacija tibije koju generira m. quadriceps femoris. Do ozljede ACL-a dolazi u slučaju neoponirajućeg djelovanja m. quadricepsa femorisa prilikom naglog zaustavljanja ili doskoka s koljenom u ili blizu pune ekstenzije, kukom u ekstenziji te oslanjanjem tjelesne težine na petu. Zbog niskog stupnja fleksije smanjena je aktivnost mišića hamstringsa koji se protive pretjeranoj prednjoj translaciji tibije i na taj način štite ACL od pretjeranog istezanja i moguće rupture.(27,28)
Iako je glavno opterećenje ACL-a u sagitalnoj ravnini, do ozljede dolazi najčešće kada je uključeno i opterećenje u frontalnoj i horizontalnoj ravnini. Stoga je mehanizam ozljede ACL-a uglavnom multiplanaran i uključuje prednju translaciju tibije, valgus stres te unutarnju ili vanjsku rotaciju tibije. Ovakvo multiplanarano opterećenje javlja se često prilikom nagle promjene smjera, doskoka s ekstendiranim koljenom te okretanjem s koljenom u ekstenziji i fiksiranim stopalom (eng.pivoting).(6,27,28,29) Kombinacija valgusa i vanjske rotacije koljena smatrana je glavnim mehanizmom za ozljedu ACL-a te je opisana kao dinamički valgus koljena (eng. position of noreturn).
Izvor https://www.researchgate.net/figure/Common-mechanism-of-ACL-injury-Figure-reproduced-from-Hewett-TE-et-al-Biomechanical_fig1_314484070
Dinamički valgus koljena uključuje adukciju i unutarnju rotaciju kuka, abdukciju koljena, prednju translaciju i vanjsku rotaciju tibije i everziju gležnja.(25,27,28,30) U slučaju da je ozlijeđen samo ACL, a ostale strukture koljena su intaktne tada se govori o izoliranoj ozljedi ACL-a. Do takve ozljede dolazi u slučaju nagle i snažne hiperekstenzije ili pri izravnom udarcu u koljeno uz fiksiranu tibiju.(31) U nekim slučajevima može se javiti i izolirana ozljeda jednog snopa ACL-a, dok je drugi intaktan. Mehanizam nastanka izolirane ozljede AM snopa i PL snopa je različit i ovisi pod kojim kutom fleksije koljena je došlo do ozljede zbog različite napetosti snopova. Izolirana ozljeda PL snopa nastaje utjecajem sile u punoj ekstenziji ili njenoj blizini, dok primjena sile u većem stupnju fleksije (30 do 60°), može dovesti do izolirane ozljede AM snopa.(32) Multiplanaran mehanizam uvijek dovodi do složene ozljede koji osim ACL-a uzrokuje i ozljedu drugih struktura koljena. Konkomitantna ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta je najčešća i javlja se na svaku petu ozljedu ACL-a, a rezultat je valgus komponente multiplanarnog mehanizma ozljede ACL-a.
Ozljeda medijalnog meniska uočava se u 18% do 54% slučajeva ozljede ACL-a. Valgus uz unutarnju rotaciju je mehanizam koji dovodi do medijalne nestabilnosti s naknadnim anteroposteriornim i rotacijskim silama smicanja kada dođe do rupture ACL-a, a uz udruženu rupturu MCL-a mogu se dodatno pojačati sile smicanja te dovesti do ozljede medijalnog meniska.(1) Ovakva složena ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta, medijalnog meniska i ACL-a poznata je pod nazivom „zlokobni trijas“ (eng. „unhappy triad“).(31) Konkomitantna ozljeda lateralnog meniska utvrđena je kod 17% do 51% ozljeda ACL-a, a može nastati kao rezultat opterećenja uzrokovanih valgusom i unutarnjom rotacijom.(1) Često, u 80% bolesnika s akutnom ozljedom ACL-a, MR-om koljena mogu se dokazati i edem kosti zgloba ili osteohondralna lezija. Uz početnu traumu, nedostatak funkcionalno normalnog ACL-a dovodi do kroničnih promjena statičkog i dinamičkog opterećenja koljena i povećanih sila na hrskavicu i druge zglobne strukture. Stoga se s vremenom mogu javiti naknadne intraartikularne ozljede,posebno hrskavice i meniska, koje dovode do ranijeg razvoja jačeg stupnja OA koljena.(33,34) Kod djece i adolescenata češće susrećemo avulzijske prijelome na tibijalnom ili femoralnom hvatištu ACL-a koji su posljedica prisutnosti hrskavične ploče rasta i njene relativne slabosti u odnosu na ACL.(26,31) U sklopu ozljede ACL-a mogu se javiti i prijelomi tibijalnog platoa. Prijelom lateralnog dijela tibijalnog platoa je patognomoničan za ozljedu ACL-a u odraslih i poznat je pod nazivom Segond fraktura.(25,35).
Prevencija ozljede ACL-a
Proučavanjem i identifikacijom rizičnih čimbenika i mehanizama ozljede ACL-a razvili su se brojni preventivni programi s ciljem smanjenja rizika i prevencije ozljeda. Iako različiti, ovi programi baziraju se na šest osnovnih načela koja treba slijediti pri razvijanju programa prevencije ozljeda ACL-a. Ova načela uključuju dob, biomehaniku, suradljivost, doziranje, informiranje i vježbanje. Adolescentna dob je kritična dob za razvoj neuromuskularne kontrole tijekom koje djeca mogu prevladati određene deficite, u suprotnome ovaj se deficit može se nastaviti i u odrasloj dobi i povećati rizik sportaša za ozljedu ACL-a. Neispravna biomehanika korelirala s poremećenim obrascem kretanja tijekom sportskih aktivnosti što je uz povećani valgus koljena je jedan od najboljih pokazatelja povećanog rizika od ozljede ACL- a. Dobra suradljivost tijekom izvođenja preventivnog programa kao i redovito sudjelovanje također se pokazala važnom. Tako se većina studija slaže se da bi vrijeme vježbi trebalo trajati između 20 i 30 minuta i to nekoliko puta tjedno, gdje se bolji učinak postigao nizom različitih vježbi u odnosu na programe koji uključuju samo jednu vrstu vježbanja. U to su uključene vježbe snage, vježbe za ravnotežu, proprioceptivne aktivnosti na daskama za ravnotežu, aktivnu stabilnost jedne noge, dinamičke vježbe stabilnosti zglobova, trening skokova, pliometrijske vježbe i vježbe spretnosti. Programi koji su uključivali samo trening snage bili su među najučinkovitijima u prevenciji ozljeda ACL-a, međutim samo vježbanje snage bilo je manje učinkovito od preventivnih programa koji uključuju pliometriju, vježbe snage i neuromuskularni trening. Primjena takvih preventivnih programa smanjila je rizik za ozljedu ACL-a za 52% kod sportašica i 85% kod sportaša.(25,29)
U ovom videu (nastavak na prethodna dva) govori se o načinima prevencije ozljede prednjeg križnog ligamenta.
1. Domnick C, Raschke MJ, Herbort M. Biomechanics of the anterior cruciate ligament: Physiology, rupture and reconstruction techniques. World J Orthop [Internet]. 18.02.2016. [citirano 15.01.2021.]; 2016;7(2):82-93. Dostupno na: http://www.wjgnet.com/2218- 5836/full/v7/i2/82.htm
2. Diermeier T et al. Treatment after anterior cruciate ligament injury: Panther Symposium ACL Treatment Consensus Group. Knee Surg Sports Traumatol Arthrosc [Internet]. 09.05.2020. [citirano 15.01.2021.]; 2020;28(8):2390-2402. Dostupno na: https://doi.org/10.1007/s00167-020-06012-6
3. Neeraj S. International Epidemiology of Anterior Cruciate Ligament Injuries. Ortho Res Online J. 1(5). 2018. doi:10.31031/OPROJ.2018.01.000525
4. Griffin LY et al. Noncontact Anterior Cruciate Ligament Injuries: Risk Factors and Prevention Strategies. J Am Acad Orthop Sur. 2020; 8(3):141-50. doi: 10.5435/00124635- 200005000-00001
5. Evans J, Nielson JL. Anterior Cruciate Ligament Knee Injuries [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearlsPublishing; 2020-[ažurirano 10.8.2020.; citirano 20.12.2020.]. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK499848/?fbclid=IwAR3t3sOowa6ViRegxz8WpMm9 ng8yt9JrM2qhBkdUjxuFfuN54_6OL8VWXSM
6. Kiapour AM, Murray MM. Basic science of anterior cruciate ligament injury and repair. Bone Joint Res. 2014;3(2):20-31. doi:10.1302/2046-3758.32.2000241
7. Samitier G et al. Failure of Anterior Cruciate Ligament Reconstruction. Arch Bone Jt Surg [Internet]. 01.10.2015. [citirano 15.06.2021.]; 2015; 3(4): 220-240. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4628627/
8. Bobinac D, Dujmović M. Osnove anatomije. 3. izd. Rijeka: Glosa, d.o.o.; 2011.
9. Drake R, Vogl AW, Mitchell A, Gray H. Gray's Anatomy for Students. Philadelphia: Elsevier/Churchill Livingstone; 2005.
10. Flandry F, Hommel G. Normal anatomy and biomechanics of the knee. Sports Med Arthrosc Rev. 2011;19(2):82‐92. doi:10.1097/JSA.0b013e318210c0aa
11. Križan Z. Kompendij anatomije čovjeka. 3. izd. 3. dio, Pregled građe grudi, trbuha, zdjelice, noge i ruke: za studente opće medicine i stomatologije. Zagreb: Školska knjiga; 1997.
12. Fox AJ, Wanivenhaus F, Burge AJ, Warren RF, Rodeo SA. The human meniscus: a review of anatomy, function, injury, and advances in treatment. Clin Anat. 2015;28(2):269-287. doi:10.1002/ca.22456
13. Petersen W, Zantop T. Anatomy of the Anterior Cruciate Ligament with Regard to Its Two Bundles. Clin Orthop Relat Res. 2007;454: 35–47. doi: 10.1097/BLO.0b013e31802b4a59
14. Logterman SL, Wydral FB, Frank RM. Posterior Cruciate Ligament: Anatomy and Biomechanics. Curr Rev Musculoskelet Med [Internet]. 31.05.2018. [citirano 20.03.2021.]; 2018; 11: 510–514. Dostupno na: https://doi.org/10.1007/s12178-018-9492-1
15. Arnoczky SP. Anatomy of the Anterior Cruciate Ligament. Clin Orthop Relat Res. 1983; (172): 19-25.
16. Marieswaran M, Jain I, Garg B, Sharma V, Kalyanasundaram D. A Review on Biomechanics of Anterior Cruciate Ligament and Materials for Reconstruction. Appl Bionics Biomech 2018. doi: 10.1155/2018/4657824
17. Toy BJ, Yeasting RA, Morse DE, McCann P. Arterial Supply to the Human Anterior Cruciate Ligament. J Athl Train. 1995; 30(2): 149-52.
18. Haus J, Halata Z. Innervation of the anterior cruciate ligament. Int Orthop. 1990; 14: 293- 296.
19. Dhillon MS, Bali K, Prabhakar S. Differences among mechanoreceptors in healthy and injured anterior cruciate ligaments and their clinical importance. Muscles Ligaments Tendons J[Internet]. 17.06.2012. [citirano 15.04.2021.]; 2012; 2(1): 38–43. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3666492/
20. Schnurrer-Luke-Vrbanić T, Ravlić-Gulan J. Važnost živčano-mišićne koordinacije nakon ozljede prednje ukrižene sveze koljenog zgloba. Medicina Fluminensis [Internet]. 01.09.2020. [citirano 15.04.2021.]; 2020; 56(3):315-324.
Dostupno na: https://doi.org/10.21860/medflum2020_241506
21. Zhang L et al. Knee Joint Biomechanics in Physiological Conditions and How Pathologies Can Affect It: A Systematic Review. Appl Bionics Biomech [Internet]. 04.04.2020. [citirano 20.04.2021.]; 2020; 2020:7451683. Dostupno na: https://doi.org/10.1155/2020/7451683
22. Vaienti E, Scita G, Ceccarelli F, Pogliacomi F. Understanding the human knee and its relationship to total knee replacement. Acta Biomed.2017; 88(2S):6-16. doi: 10.23750/abm.v88i2 -S.6507
23. Platzer W. Priručni anatomski atlas u tri sveska: Prvi svezak - Sustav organa za pokretanje. 10. izd. Zagreb: Medicinska Naklada; 2011.
24. Müller W. The Knee, Form, Function and Ligament Reconstruction. Berlin: Springer- Verlag; 1983.
25. Physiopedia. [Internet]. London: Physiopedia, 2017.- Anterior Cruciate Ligament (ACL) Injury [ažurirano 15.03.2021; citirano 15.04.2021]. Dostupno na: https://www.physio- pedia.com/index.php?title=Anterior_Cruciate_Ligament_(ACL)_Injury&oldid=268737
26. Cimino F, Volk BS, Setter D. Anterior cruciate ligament injury: diagnosis, management, and prevention. Am Fam Physician [Internet]. 15.10.2010. [citirano 20.04.2021.]; 2010; 82(8):917-22. Dostupno na: https://www.aafp.org/afp/2010/1015/p917.html
27. Shimokochi Y, Shultz SJ. Mechanisms of noncontact anterior cruciate ligament injury. J Athl Train. 2008; 43(4):396-408. doi: 10.4085/1062-6050-43.4.396.
28. Yu B, Garrett WE. Mechanisms of non-contact ACL injuries. Br J Sports Med. 2007; 41 Suppl 1(Suppl 1):i47-51. doi: 10.1136/bjsm.2007.037192.
29. Hewett TE, Myer GD, Ford KR, Paterno MV, Quatman CE. Mechanisms, prediction, and prevention of ACL injuries: Cut risk with three sharpened and validated tools. J Orthop Res. 2016; 34(11):1843-1855. doi: 10.1002/jor.23414.
30. Ireland ML. Anterior cruciate ligament injury in female athletes: epidemiology. J Athl Train. 1999; 34(2):150-154.
31. Pećina M. i sur. Ortopedija, 4. izd. Zagreb: Naklada Ljevak; 2004.
32. Walker GN, D’Auria J, Cui LR, Van Eck CF, Fu FH. Anatomic anterior cruciate ligament reconstruction. Medicina Fluminensis [Internet]. 02.03.2015. [citirano 12.03.2021.];51(1):27- 40. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/135675
33. Friel NA, Chu CR. The role of ACL injury in the development of posttraumatic knee osteoarthritis. Clin Sports Med. 2013; 32(1):1-12. doi: 10.1016/j.csm.2012.08.017
34. Paschos NK, Howell SM. Anterior cruciate ligament reconstruction: pr inciples of treatment. EFORT Open Rev. 2017; 1(11):398-408. doi: 10.1302/2058-5241.1.160032
35. Arneja SS, Furey MJ, Alvarez CM, Reilly CW. Segond fractures: not necessarily pathognemonic of anterior cruciate ligament injury in the pediatric population. Sports Health. 2010; 2(5):437-9. doi: 10.1177/1941738110379215.
36. Georgoulis AD et al. ACL injury and reconstruction: Clinical related in vivo biomechanics. Orthop Traumatol Surg Res. 2010; 96(8 Suppl):S119-128. doi: 10.1016/j.otsr.2010.09.004.
37. Jensen K. Manual laxity tests for anterior cruciate ligament injuries. J Orthop Sports Phys Ther. 1990; 11(10):474-81. doi: 10.2519/jospt.1990.11.10.474.
38. Rohman EM, Macalena JA. Anterior cruciate ligament assessment using arthrometry and stress imaging. Curr Rev Musculoskelet Med. 2016; 9(2):130-138. doi:10.1007/s12178-016- 9331-1
39. Nessler T, Denney L, Sampley J. ACL Injury Prevention: What Does Research Tell Us?. Curr Rev Musculoskelet Med. 2017; 10(3):281-288. doi: 10.1007/s12178-017-9416-5
40. Uremović M., Davila S. i suradnici. Rehabilitacija ozljeda lokomotornog sustava. Zagreb: Medicinska naklada; 2018.
41. Davarinos N et al. A Brief History of Anterior Cruciate Ligament Reconstruction. April 2014. Advances in Orthopedic Surgery [Internet]. 17.04.2014. [citirano 12.05.2021.]; 2014; 2014: 706042. Dostupno na: https://doi.org/10.1155/2014/706042
42. Mahapatra P, Horriat S, Anand BS. Anterior cruciate ligament repair - past, present and future. J Exp Orthop [Internet]. 15.06.2018. [citirano 14.05.2021.]; 2018;5(1):20. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6002325/
43. Zeng C, Lei G, Gao S, Luo W. Methods and devices for graft fixation in anterior cruciate ligament reconstruction. Cochrane Database Syst Rev [Internet]. 29.06.2018. [citirano 14.05.2021.]; 2018; 2018(6): CD010730. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6513385/
44. Physiopedia.[Internet]. London: Physiopedia, 2017.- Anterior Cruciate Ligament (ACL) Reconstruction [ažurirano 18.05.2021.; citirano 20.05.2021]. Dostupno na: https://www.physiopedia.com/index.php?title=Anterior_Cruciate_Ligament_(ACL)_Reconstr uction&oldid=265195.
45. Raines BT et al. Management of Anterior Cruciate Ligament Injury: What's In and What's Out?. Indian J Orthop. 2017; 51(5):563-575. doi: 10.4103/ortho.IJOrtho_245_17
46. Kim NK, Kim JM. The three techniques for femoral tunnel placement in anterior cruciate ligament reconstruction: transtibial, anteromedial portal, and outside-in techniques. Arthrosc Orthop Sports Med [Internet]. 01.07.2015. [citirano 14.05.2021.]; 2015; 2:77-85. Dostupno na: https://doi.org/10.14517/aosm14021
47. Frank RM, Higgins J, Bernardoni E, et al. Anterior Cruciate Ligament Reconstruction Basics: Bone-Patellar Tendon-Bone Autograft Harvest. Arthrosc Tech. 2017; 6(4):e1189- e1194. doi: 10.1016/j.eats.2017.04.006
48. Gupta R, Bahadur R, Malhotra A, Masih GD, Gupta P. Anterior Cruciate Ligament Reconstruction Using Hamstring Tendon Autograft With Preserved Insertions. Arthrosc Tech
[Internet]. 21.03.2016. [citirano 24.05.2021.]; 2016; 5(2):e269-e274. Dostupno na: https://doi.org/10.1016/j.eats.2015.12.007.
49. Xerogeanes JW. Quadriceps Tendon Graft for Anterior Cruciate Ligament Reconstruction: THE GRAFT OF THE FUTURE! Arthroscopy [Internet]. 01.03.2019. [citirano 24.05.2021.]; 2019; 35(3):696-697. Dostupno na: https://doi.org/10.1016/j.arthro.2019.01.011
50. Tetik O et al. Anterior Cruciate Ligament Reconstruction with Autologous Quadriceps Tendon. Sports Injuries. 2015. doi: 10.1007/978-3-642-36569-0_90
51. Khiami F, Wajsfisz A, Meyer A, Rolland E, Catonné Y, Sariali E. Anterior cruciate ligament reconstruction with fascia lata using a minimally invasive arthroscopic harvesting technique. Orthop Traumatol Surg Res. 2013; 99(1):99-105. doi: 10.1016/j.otsr.2012.09.017.
52. Papastergiou S et al. Atlas of complications in anterior Cruciate Ligament Reconstruction. Journal of Research and Practice on the Musculoskeletal System. 2018; 02: 136-143. doi: 10.22540/JRPMS-02-136
