ojam hondromalacija, koji označava omekšavanje hrskavice, donedavno je bio široko korišten u medicinskoj terminologiji, posebno kod problema s koljenima. No, s napretkom dijagnostičkih metoda i boljim razumijevanjem biomehanike zgloba, ovaj termin je postao manje uobičajen u suvremenoj medicini. U ovom članku objašnjavamo zašto su se liječnici okrenuli preciznijim pojmovima te kako je evoluirala terminologija u opisu oštećenja hrskavice.

Širi i neprecizniji pojam
Izraz hondromalacija opisuje samo proces omekšavanja hrskavice, ali ne pruža dovoljno informacija o opsegu i ozbiljnosti oštećenja. Suvremena medicinska praksa daje prednost klasifikacijama koje detaljnije opisuju stanje hrskavice. Najčešće korištena je ICRS klasifikacija (International Cartilage Repair Society), koja dijeli oštećenja hrskavice na četiri stupnja. Ova klasifikacija omogućuje liječnicima precizniju procjenu stanja i bolje planiranje terapije, osobito kod oštećenja zglobova poput koljena. Prema istraživanjima, ICRS klasifikacija je postala standardni alat u ortopedskoj praksi jer omogućuje bolje praćenje i usporedbu terapijskih rezultata.

Napredak u dijagnostici i razumijevanju mehanizama ozljeda
Razvojem tehnologija, poput magnetske rezonance (MRI), liječnici su stekli sposobnost preciznijeg dijagnosticiranja oštećenja hrskavice i zglobova. Umjesto općeg opisa omekšavanja hrskavice, kao što je to bilo s pojmom hondromalacija, sada je moguće razlikovati specifične lezije i detaljno opisati stupanj degeneracije. Takve precizne dijagnoze omogućuju učinkovitije liječenje temeljnog problema, a ne samo simptoma.

Promjena u terminologiji: Od hondromalacije do patelofemoralnog bolnog sindroma
Hondromalacija patele, koja se često koristila za opisivanje omekšanja hrskavice ispod patele, sada se sve češće zamjenjuje terminom patelofemoralni bolni sindrom (PFPS). Ovaj termin opisuje šire stanje koje uključuje biomehaničke poremećaje, neusklađenost patele i upalne procese. PFPS se smatra preciznijim jer uzima u obzir sve relevantne čimbenike, a ne samo degeneraciju hrskavice. Prema Američkoj akademiji ortopedskih kirurga (AAOS), ovaj termin bolje opisuje složenost stanja te omogućuje liječnicima da bolje ciljaju uzrok problema.

Evolucija u pristupu liječenju
Korištenje termina hondromalacija smanjilo se i zbog promjene pristupa u liječenju. Liječnici su s vremenom počeli naglašavati liječenje temeljnih biomehaničkih poremećaja, kao što su slabost mišića, preopterećenje zgloba ili nepravilna biomehanika, umjesto da se fokusiraju samo na simptomatologiju. Moderna rehabilitacija i fizikalna terapija sve se više temelje na cjelovitom pristupu, koji uključuje jačanje muskulature, korekciju posture i smanjenje upale, čime se dugoročno sprječava napredovanje oštećenja hrskavice.

Zaključak
Iako se pojam hondromalacija još uvijek može pronaći u medicinskim izvješćima, njegovo korištenje u svakodnevnoj praksi opada zbog napretka u dijagnostici i liječenju. Korištenje preciznijih klasifikacija i termina omogućava liječnicima bolju procjenu stanja pacijenta i učinkovitije liječenje, dok se bolje razumijevanje patofiziologije oštećenja hrskavice pokazuje ključnim za dugoročne rezultate.