atelofemoralni zglob spada anatomski u koljeno, no funkcionalno je potpuno zaseban zglob. Patela je najveća sezamoidna kost u našem tijelu te se nalazi u sklopu tetive kvadricepsa s prednje strane koljena. Ozljede zglobne hrskavice su vrlo česte na pateli, no većina tih oštećenja nisu uzrok bolovima ispod patele, za razliku od onog dijela koljena između natkoljene (femura) i potkoljene (tibije) kosti gdje je gotovo svako oštećenje hrskavice uzrok bolova. Općenito, bolovi u predjelu patele su ujedno i najčešći uzrok bolova u koljenu uopće.
Neoperacijsko liječenje bolne patele
Bolovi u patelofemoralnom zglobu se najčešće uspješno liječe fizikalnom terapijom te uključuju jačanje i balansiranje muskulature koljena, prednje i stražnje lože te primjena procedura za smanjenje bolova. Za neoperacijsko liječenje bolne patele je razvijen poseban sustav vježbi te je konstruirana posebna tehnika i posebni protokoli. Takvo liječenje je uspješno u oko 75% slučajeva te se tako izbjegava operacijsko liječenje. Kod pacijenata kod kojih neoperacijsko liječenje nije dalo rezultata, potrebno je najprije utvrditi uzrok perzistentne boli unatoč jačanju i balansiranju muskulature koljena.
Nestabilna patela kao uzrok patelarne boli
Iskakanje patele najčešće nalazimo u dobi između 14 i 24 godina. Uzrok je nedovoljno razvijena trohleja, odnosno onaj dio natkoljenice po kojem patela klizi kod ispružanja i savijanja koljena. Takvo stanje zovemo trohlearna displazija i na radiološkoj dijagnostici najčešće nalazimo loše položenu patelu u vidu patele alte i/ili povećanog patelarnog nagiba. Da bismo bili sigurni u uzroke nestabilne patele, nužno je učiniti CT te izmjeriti razne anatomske odnose u koljenu, primjerice TT-TG i slično. Zbog navedenih anatomskih odstupanja, gotovo uvijek nalazimo ili istegnuće ili puknuće ligamenta koji spriječava iskakanje patele, medijalnog patelofemoralnog ligamenta ili MPFL.
Zbog navedenih anatomskih odstupanja, gotovo uvijek nalazimo ili istegnuće ili puknuće ligamenta koji spriječava iskakanje patele, medijalnog patelofemoralnog ligamenta ili MPFL.
Operacijsko liječenje bolne patele kojoj uzrok jest nestabilnost
Glavni stabilizator patele je ligament koji se nalazi s unutarnje strane koljena te povezuje unutarnju stranu patele s unutarnjom stranom natkoljenične kosti a zovemo ga medijalni patelofemoralni ligament ili skraćeno MPFL. On spriječava iskakanje patele te je u pravilu oštećen kod nestabilne patele. U slučajevima kada patela iskače ili je koljeno bolno zbog njene nestabilnosti, potrebno je učiniti rekonstrukciju MPFL. U tu svrhu koristimo također minimalno invazivnu tehniku i to na način da se površni sloj od tri postojeća sloja tetive kvadricepsa upotrijebi za rekonstrukciju MPFL. Operacijski zahvat se vrši kroz 3 mala reza. Nerijetko, ako se utvrdi da uz ozlijeđen MPFL postoje i nefiziološki anatomski odnosi u koljenu, potrebno je učiniti proširen zahvat koji osim rekonstrukcije MPFL uključuje i popravljanje anatomskih odnosa unutar koljena. Tada je potrebno učiniti i pomicanje tuberozitas tibije i/ili trohleaplastiku.
Operacijsko liječenje bolne patele kojoj uzrok nije nestabilnost
U slučaju da je CT obradom utvrđen poremećen klizni put patele te ako se utvrdi kliničkim pregledom da je to uzrok boli, pristupa se operacijskom liječenju bolne patele. Operacijsko liječenje uključuje najčešće rekonstrukciju koštanih (pomak tuberozitas tibije ovisno o anatomskim vrijednostima izmjerenim na CT, zatim hrskavičnih (mikrofrakture ili liječenje stanicama) te ligamentarnih struktura (rekonstrukcija medijalnog patelofemoralnog ligamenta, odnosno MPFL). Rekonstrukcija MPFL je upravo glavno polazište operacijskog liječenja nestabilne patele.
Rehabilitacija nakon operacije na pateli
Nakon rekonstrukcije kliznog puta patele, bez obzira koje strukture su uključene operacijom, potrebno je rasteretiti operirano koljeno štakama tijekom 6 tjedana te tijekom tog perioda postići polako pun opseg pokreta rehabilitacijskim postupcima. Zatim se dozvoljava hod bez štaka, a trčanje se dozvoljava 4 mjeseca od zahvata, a pun aktivan sport 6 mjeseci od zahvata.
