judsko tijelo ima čudesnu sposobnost prilagodbe. Njegov primarni cilj je preživljavanje i kretanje. Kretanje je inicirano osjetilnim inputom (koji je ujedno i začetnik motoričkog kretanja).

Naše se kretanje mijenja ovisno o okruženju i zadacima koji ga očekuju. Mišići pokreću kosti, a mozak pokreće mišiće.

Ponekad o mišićnim disbalansima razmišljamo kao o nefuncionalnosti, ali bismo zapravo o njima trebali razmišljati kao o neurološko-sistemskim prilagodbama. Mozak kreira prilagodbe kao strategiju preživljavanja, a te prilagodbe nazivamo neuroplastičnost.

Nove senzorne i motoričke mape su kreirane i utisnute u mozak kako bi nas dovele do sljedeće destinacije (nešto poput altenativne rute u GPS navigacijskom sustavu).

Kako bismo promijenili kronične kompenzacije i adaptacije koje uzrokuju bol ponekad je samo potrebno pokazati našem mozgu da postoje i druge opcije. Možemo to učiniti “hakiranjem” mozga koristeći senzorni ulaz kako bismo promijenili motorički odgovor.

Mali mozak prima informacije iz senzorskih sustava, leđne moždine i drugih dijelova mozga, a onda regulira motoričke pokrete. Mali mozak koordinira dobrovoljne pokrete poput držanja, ravnoteže, koordinacije i govora, što rezultira glatkom i uravnoteženom mišićnom aktivnošću. Važan je i za učenje motoričkog ponašanja. To je relativno mali dio mozga – oko 10 posto ukupne težine, ali sadrži otprilike pola moždanih neurona.

Neuroni koji se istovremeno pale se također međusobno povezuju; to zovemo neuroplastičnost. Pri tome se mogu povezati učinkoviti obrasci ali i loše prilagođeni obrasci. 

U nastavku je uobičajena adaptacija koju ćete pronaći i načini intervencije.

Od Stražnje lože prema gluteusima

Gluteus maximus i biceps femoris djeluju kao sinergisti prilikom pokreta ekstenzije kuka i stražnjeg nagiba zdjelice (posterior tilt). Gluteusi također ekscentrično kontroliraju fleksiju kuka i usporavaju fleksibilnost kuka. Moderni ljudi sjede na svojim gluteusima cijeli dan, potencirajući nagib zdjelice. Drugim riječima moderne sjedeće navike dovode do stražnjeg nagiba zdjelice.

Gluteusi postaju kruti i slabi kao posljedica neurološke inhibicije. Mozak pod-regulira aktivaciju mišića kao zaštitni mehanizam. Kada primarni ekstenzor kuka postane slab i ranjiv, živčani sustav prenosi više odgovornosti na biceps femoris (sinergist). Stražnja loža sada preuzima primarnu ulogu ekstenzije kuka i stražnjeg nagiba zdjelice, dok istovremeno mora održavati svoju primarnu funkciju (pokret fleksije koljena).

Biceps femoris postaje dominantan što često u konačnici završi s proksimalnom ozljedom stražnje lože i prisilnom okretnom silom na fibularnoj glavi s vanjskom rotacijom tibije, uzrokujući bol u koljenu.

Možete (ručnom manipulacijom) namjestiti i centrirati koljeno i kuk, i trebali biste. Međutim, onda morate “hakirati” mozak sa senzornim ulazom kako bi mogao zadržati novi položaj centriranog zglob. Zapamtite, mišići pokreću kosti, a mozak pokreće mišiće. 

Dakle, što možete učiniti vezano uz navedeno?

‍

Korak #1: Ručno oslobodite stražnju ložu

Bilo koja tehnika manualnog otpuštanja će biti u redu. Samo pazite da ne prouzročite dodatnu bol. Bol će prebaciti mozak u simpatički dominantni modalitet zvan 'borba-bježanje-zamrzavanje' i učenje će prestati. Kada je u stanju preživljavanja, živčani sustav će se vratiti oslanjanju na disfunkcionalni obrazac. U takvom stanju se učenje isključuje kako bi se sva energija usmjerila na preživljavanje.

Kada dodate više boli u već bolnu adaptaciju, možete ojačati bolan uzorak i osoba može postati pretjerano osjetljiva na stimulacije (poznato kao središnja senzibilizacija).

Korak #2: Vibracijska stimulacija gluteusa‍

Možete koristiti bilo koju vrstu alata za vibracije. Ako ga nemate, možete ručno udarati prstima. Jednostavno tapkajte (vibrirajte) 10 sekundi svaki gluteus. Tempo bi trebao biti između 120 i 300 otkucaja u minuti. Ova vibracijska frekvencija aktivira Pacinijeve receptore koji smanjuju hipotoničnost i reagiraju na vibracije i "rezanje".
Stimulacija tih vlakana povećava taktilnu oštrinu i motoričku kontrolu; sposobnost preciznog osjećanja i automatizacije pokreta. Nma potrebe za jakim pritiskom da bi se promijenio živčani sustav.

Prema Diane Jacobs, "Samo dodirivanje kože u pravilno pripremljenom pacijentu će poslati kaskadu novih senzornih informacija kroz mozak i sve njegove mape." Mape predstavljaju tijelo u mozgu i njegovo mjesto u svijetu.

Što su vaše mape bolje, to su bolje vaše sposobnosti predviđanja i time su bolje vaše kretnje. Manje predviđanja znači više opasnosti za mozak. Više opasnosti znači više kompenzacije, ukočenosti, stezanja i boli. Smanjite opasnost i prijetnju, i smanjit ćete bol i 'visoko-neurološko-zahtjevne' kompenzacije.

Predlažem da kupite aplikaciju za metronom i koristite frekvencijski ton od 120-300 udaraca po minuti kao vodič za brzinu stimulacije. Klijentima se često zna sviđati novitet zvuka uz vježbanje.

‍

Korak #3: Kontrakcija mišića Gluteus maximus

Neka klijent legne na trbuh i stegne lijevi ili desni gluteus maksimus mišić pojedinačno, pazeći da se ne aktiviraju mišići kvadricepsa u prednjem dijelu ili da se ne istegnu mišići u donjem dijelu leđa. Potrebno je učitini sljedeće: držati četiri sekunde koncentričnu aktivaciju gluteusa, zatim držati izometriju četiri sekunde, opustiti ekscentričnu kontrolu mišića četiri sekunde i ponoviti četiri puta.

‍

‍

Korak #4: Tejping Gluteus maksimusa

Nanesite jedan komadić kineziološke trake na gornji i vanjski rub mišića gluteus maksimusa s obje strane kako biste poslali novi senzorni ulaz u mozak (koji će trajati 24/7). To pomaže u mapiranju tijela i ujedno stimulira presretače površinskih kožnih slobodnih-živčanih završetaka ispod kože kako bi se ublažila bol.

Primarni cilj ovog pristupa je promjena živčanog sustava, ne samo tkiva. To mi radimo kao kiropraktičari.

Sve je u živčanom sustavu, a tamo možete doći na više načina, ne samo kroz kralježnicu.

Što je bitno zapamtiti? Nijedan sustav u tijelu ne radi sam, ne ozljeđuje se sam... niti se liječi. Razmišljajte o široj slici kada vidite uobičajene disfunkcije/prilagodbe koje se stalno ponavljaju u tijelu. To je znak da nam mozak pokušava nešto reći. 

Bol je zahtjev za promjenu, i ujedno je dobra početna točka.

Autor članka Perry Nickelston, DC, FMS, SFMA‍
Kliknite ovdje za više informacija o autoru članka - Perry Nickelston, DC, FMS, SFMA.